Pet Medejinih tužbi (I)

Preveo: Branko Čegec

Kazna je bila strašna, Medeja:
svoje udove produžuješ kroz tisućljeća,
kao opomenu.
Danas
duga crna kosa
pada s neba za najgoreg nevremena,
podatne obline
dižu se iz oceana,
na zaboravljenim paralelama zemljine površine
otoke tvoje žalosti posjećuju izgubljene duše.
I poučeni da izmjere promjer izgreda.
Oštri nokti
grebu napetu oblost neba
kako bi se u pravom času izlila
plodna voda,
hrabra bradavica zalijeva zemlju
za suše.
Uronjena u se, Medeja, ne možeš zaspati više,
u posvemašnjem mirovanju osluškuješ:
kruženje zemlje i
ljuljanje ljubavnika.
Za tvoju dušu, za tvoju dušu
trguju strvinari zakona,
koji ne znaju
da je kazna već bila,
strašna,
jer nije bila ispad,
da mogla si pogledati u djetetovu krv.

 

Tema 2009